O Krapini

slika1-grb-gradakrapine.gifAko se bregovito područje omeđeno rijekama Savom na Jugu, Sutlom na Zapadu, planinama Maceljom i Ravnom Gorom na Sjeveru, Ivančicom i Zagrebačkom Gorom na Istoku zove Zagorje, Grad Krapina smješten ispod Strahinjčice uz rječicu Krapinščicu ili Krapinicu zauzima središnji položaj cijelog Zagorja. Sam naziv grada usko je povezan s nazivom rijeke koja je nekada obilovala slatkovodnom ribom šaranom (na kajkavskome riba šaran naziva se Krap). Naziv grada je vrlo star, vjerojatno iz vremena Ilira, kad su i mnoge druge rijeke, mjesta i planine dobile svoja imena, a Rimljani su ih uglavnom preuzeli i dodali svoje jezično obilježje. O tome se može samo nagađati, jer dokaza za to nema.

Krapina je vrlo staro naselje. Zahvaljujući istraživanjima dr. Dragutina Gorjanovića Krambergera od 1899. – 1905. godine podno brijega Hušnjakova, dokazano je da je na ovim prostorima još prije 130 000 godina obitavao pračovjek. Po sačuvanim nalazima ostatka diluvijalnih ljudi, krapinsko nalazište je jedno od vrlo rijetkih u čitavom svijetu i najbogatije u Europi. Ostaci ognjišta, nađeni pepeo kao i razne opaljene i pougljenjene kosti, dokazuju da je krapinski pračovjek poznavao vatru i služio se njome.

homo_sapiens-krapina-web.jpg

Tri rimska žrtvenika pronađena u Mihaljekovom jarku, mjestu na južnom ulazu u Krapinu, posvećena rimskom bogu Jupiteru daju naslutiti da je u rimsko doba ovaj kraj bio naseljen.

U 3. stoljeću naše ere spada radnja vrlo poznate priče o trojici braće Čehu, Lehu i Mehu. Njihova sestra Vilina zaljubila se u rimskog zapovjednika, te mu odala zavjeru braće proziv njegove tiranske vojske. Ne mogavši se oduprijeti mnogo jačoj rimskoj vojsci, braća su se uputila na sjever gdje su osnovala Češku, Poljsku i Rusiju. Priča se prenosila s koljena na koljeno, a našla se i zapisana u mnogim djelima povjesničara koji su Krapinu držali kolijevkom Slavena.

Prema pisanim izvorima, Krapina se prvi put spominje 1193. godine za vrijeme vladavine Bele III Arpadovića. U kaptolskom arhivu u Zagrebu čuva se poveljno pismo kojim je pećujski biskup Kalan dosudio zagrebačkom biskupu Dominiku i njegovim nasljednicima pravo na sabiranje desetine, koju je prije vojvodstvo ubiralo u Krapini, Okiću i Podgorju.

Kralj Ljudevit I Anžuvinac, proglasio je o1. ožujka 1347. godine Krapinu slobodnim kraljevskim poveljnim trgovištem. Stanovnicima ispod svog kaštela, koje naziva građanima i došljacima, podjelio je određene sloboštine kraljevskog mjesta. Bili su ovisni o kaštelanu kojeg je imenovao sam kralj, ali su imali svog mjesnog upravitelja, kojeg su birali sami.

Mnogi su se izredali kao gospodari Krapine: kraljevi iz kuća Arpadovića i Anžuvinaca, grofovi Celjski, baruni Vitovci, kralj Matija Korvin i njegov sin Ivaniš Korvin, grof Juraj Brandenburški te obitelji Keglevići, Sekelji i Draškovići.

U krapinskom starom gradu, 1405. godine vjenčao se hrvatsko – ugarski kralj Sigismund sa Barbarom Celjskom, poznatijom kao “Crna kraljica”. Unutar zidina krapinskog grada umro je ban Ivaniš Korvin (1504.) i ban Tomo Bakač Erdody (1624.), na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, ban Ivan Drašković je sazvao pet zasjedanja Hrvatskog sabora.

stari_grad_krapina-krapinska_utvrda-castrum_krapina -web.jpg

Prvi počeci školstva bilježe se uz 1590. godinu, kad se spominje prvi učitelj, kapelan Luka Benković.

ljudevit gaj.jpg-web1.jpgDana 08. srpnja 1809. godine u Krapini se rodio Ljudevit Gaj, vođa hrvatskog narodnog preporoda. Zaslugom Gaja, 1845. u Krapini je osnovana Narodna čitaonica i podružnica gospodarskog društva. Krapinsko kazališno amatersko društvo je 29. kolovoza 1841. godine izvelo prvu kazališnu predstavu u Krapini na hrvatskom jeziku.

Krapina ima bogatu gospodarsku tradiciju. Prvi obrtnici (mesari) spominju se 1580. godine. Tvornica kamenine počela je s radom 1800., a oko 1830. osnovana je lončarsko – pećarska radionica, tvornica sapuna i svijeća 1846., tvornica kože, tiskara 1886. i tvornica štapova 1898. godine.

Dana 04. svibnja 1875. godine osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo Krapina, a zaključkom br. 49. zastupničke sjednice od 13. svibnja 1875. Poglavarstvo kr. poveljnog trgovišta Krapina, prihvatilo je i dozvolilo ustrojstvo Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Krapini.

Godine 1900. grad Krapina, zaslugom gradonačelnika Vilibalda Sluge dobiva vodovod, a duž glavnih ulica postavljeni su hidranti za gašenje požara. Tloris kraljevskog pov. Krapine sa zgradama, hidrantima i najkraćim putevima za dovoz i mjestima za postav vatrogasne štrcaljke izrađen je 25. prosinca 1909. godine.

Od 1966.g. u Krapini se svake godine u mjesecu rujnu održava Festival kajkavskih popevki. U protekla četiri desetljeća Festival je kulturnim događajima i popratnim manifestacijama postao prepoznatljivim znakom ne samo Krapine, već i ovog dijela sjeverozapadne Hrvatske. Od 2001.g. daj festival nosi naziv Svečanosti kajkavskih popevki.

slika1-kajkavskepopevke.jpg

Krapina danas ima ~ 15 000 stanovnika, udaljena 50 km od Zagreba, hrvatske metropole, prvo je urbano središte na ulazu u Republiku Hrvatsku sa sjevero – zapadne strane i središnje je mjesto Hrvatskog zagorja, krajolika osebujne ljepote, bogatog pitomim brežuljcima i romantičnim dvorcima. Smještena je podno gore Strahinjčice, na obalama riječice Krapinice, protežući se sa sjevera na jug. Na raskrižju je puteva prema Mariboru (50km), Varaždinu (50km) te prema Zagrebu (50km), i u neposrednoj je blizini nove autoceste Zagreb – Macelj – Maribor.

Krapina danas predstavlja kulturno, političko – administrativno i povijesno središte Hrvatskog zagorja, odnosno, središte je Krapinsko – zagorske županije.